The air's so heavy it could drown a butterfly if it flew too high

srijeda, 05.12.2007.

run run baby run run baby run

Yup I'm running. zatvaram ovaj blog, brisem ga. taj dio mog života je gotov(a kakav je to bio velik dio mos si mislit). sumnjam da ce nekom nedostajat. znam da meni nece. otvaram novi blog. na novoj adresi. na novoj stranici svog zivota, bez pritiska pisanja postova. pisat cu ih kad mi se da(ko da to nisam do sad radila). lol kako ga serem. no da skratim... forever greatful but forever elusive too. bezim odavde. Farewell.

| komentari (0) | print | # |

nedjelja, 18.11.2007.

Snow is falling around me

Pošto je počeo padati snijeg, postala sam malo nostalgična. I tako surfam po netu i naiđem na svoj stari blog. Čitam svoje stare postove i smijem se jer toliko toga se promijenilo, a opet nije. No, da ne duljim...

Well, i'm back

Pozdravljam sve, a opet nikoga. Drago mi je ako netko naiđe na ovaj post i nadam se da neće odmah nastaviti surfati već da će provesti malo vremena čitajući moje postove i pokušati razumjeti me(iako je to ponekad i meni teško).
Dok čitam stare postove, čine mi se tako djećji, tako bezveze(iako ne sumnjam da će mi se i ovaj post za godinu dana činiti djetinjasti). Opet ću se malo pozabavit ovim blogom. Mislim da je bilo i vrijeme. Zadnji post je bio pred više od 6 mjeseci iako mi je drago da u međuvremenu nisam ništa pisala. Ostavit ću stare postove kako bi me podsjećali na sve što ne želim zaboraviti, te kako bih mogla vidjeti kako se čovjek može promijeniti u pola godine(iako držim fige da nisam izgubila svoju naivnost i vjeru u ljude jer sam bila jako ponosna što sam to uopće i imala). Jedino što bih htjela promijenit je adresa bloga. Kad sam smišljala adresu, niski udarac nije došao kao ideja o čemu ću pisat, već kao jedino što sam se sjetila a da nije već bilo zauzeto. Nisam nikad nekom htjela zadat niski udarac(a mislim da i nisam).

I tako završavam ovaj post, kao obavezu i kao odluku da ću nešto promijenit(ako ne svijet onda barem sebe). Pokušat ću što češće pisat, kolko god mi to obaveze dopustile.

Hope i'll see you soon

| komentari (1) | print | # |

srijeda, 04.04.2007.

Evo mene opet.

Došla sam vam reć da dok moji suborci u školi sjede i znoje se jer imaju matemtiku, ja doma uživam. Razlog tomu je što idem na jedrenje. I to ne na bilo kakvo jedrenje, idem na regatu smokin .

Nebu me bilo nekih tjedan dana, no, budući da i inače ne pišem često postove, mislim da vam neću faliti. Kad se vratim obećajem da ću probati sve opisati(naravno, ako želite).

I tak, ovo je sam mali, kratki postić da se pozdravim od svih vas, jer tko zna, možda završim i u Italiji ako promašimo kurs.

Ciao wave

| komentari (2) | print | # |

četvrtak, 29.03.2007.

Kratki povratak

Zdravo ljudov.

Nisam pisala post već jako,jako,jako dugo. No dobro, to i sami znate. Sudeći po counteru svako malo mi je netko gledal na blog. Zadnji put kad sam pogledala bilo je 1443(barem mislim, nisam sigurna) pogleda a gle sad. Ah, dobro onda, let´s get down to business.

Ummm... prošla su tri mjeseca pa se iskreno i ne sjećam kaj se događalo(problemi s pamćenjem,daaa). Ajmo ovak :

Kaj se nije mijenjalo - hm, ovaj blog! još uvijek mi se sviđa dizajn i
mislim da ga neću mijenjati još nekoliko mjeseci(al
s druge strane, tko zna)

- ovaj, dalje ne znam. mislim da je to bilo to.(il se ne
mogu sjetiti, još uvijek problemi s pamćenjem nut )

Kaj se mijenjalo - za početak, promijenilo mi se raspoloženje od zadnjeg
posta. Više nisam deprimirana, sad sam vesela s
naglim promjenama raspoloženja koji vode prema
deprimiranosti. Veliko poboljšanje.

- otkrila sam veliku fascinaciju pisanjem i crtanjem.
Pokušavam obadvoje raditi, ali pošto sam jako
"talentirana" u crtanju, više volim sam buljiti u slike s
neta. A u vezi s pisanjem, to je druga priča. Počela
sam pisati knjigu koja će, ak bum imala sreće, možda
biti gotova za nekih desetak godina sudeći po brzini
kojom trenutno pišem. A opet, možda nebu bila gotova nikada.
Učlanila sam se i u fanfiction, gdje ću uskoro objavit
svoju prvu kratku pričicu. Fanfiction, za one koji ne znaju, je stranica na kojoj se piše fikcija na temu različitih knjiga, filmova, crtića, itd. Tam trošim većinu vremena provedenog na internetu.

- eh, da promijenila mi se i dioptrija. sad sam još više
ćorava od zadnjeg posta. Koma.

- nedavno je bilo natjecanje iz odbojke u školi. Ove godine se naš razred prvi put prijavio. Misli smo da ćemo biti koma. Al na kraju smo bili prvi u grupi! A onda su došli akaći. :maše šakom po zraku: Uf, ne volim se podsjećati. Al dobro, izgubili su u polufinalu naughty . Malo sam zločesta, al nema veze. Povrijeđen mi ponos.

- počela sam svirati gitaru. Dobila sam je za Božić od
roditelja i sad ih izluđujem s nekvalitetnim sviranjem
(taktika da me pošalju na neki tečaj, valjda bu upalila
ili ću uskoro morati počet tražiti stan.)

- umm, kaj još? A! sutra mi je rođendan! I to 16. Da,
znam da je smiješno, al imajte malo razumijevanja.
Krenula sam u 1. razred osnovne s 6. I tak, u našem
razredu ima ljudi s 18,17,16 i do sutra 15 godina.
Ludo. Baš volim svoj razred. U subotu sam trebala
raditi roštilj. Al zeza me kiša pa sam odlučila
prebaciti na neki drugi vikend. Sam da bude ljepo
vrijeme :drži fige:.
Mislim da je bi to bilo to. Ak sam još neš zaboravila, možda ću ubacit u sljedeći post koji će biti... nemam blage, al uglavnom u sljedeći post.
Dotad se želim zahvaliti moniki za svoje skoro vraćanje na blogersku scenu i AnOmYmOuS na komentaru. Hvala kaj si me natjerao/la da napišem novi post. Ovaj je za tebe. I slobodno se sljedeći put predstavi jer ovdje si dobrodošla/o. (ajme, kak to zvuči!)

Ljudi ja vas sad pozdravljam. :nakloni se i otiđe mašući: